Kad se spoje jedan autoentuzijast koji ispod haube vidi cijeli svoj svijet i jedna sanjarka koja u svemu pronalazi čitave male svjetove, jedini logičan ishod jest kupnja oldtimera, kad-tad.
Od samog je početka bilo jasno što tražimo. Jednome od nas buba čuva vrlo dragocjene uspomene. Obilježila je cijelo jedno djetinjstvo kroz sate provedene šarafeći po njoj s tatom i stricem. Drugome je buba oduvijek bila jedini primamljivi auto zbog svog karaktera i nostalgije koju budi.
Kad smo napokon pronašli svoju bubu, trebalo ju je još samo dovesti kući. Kako smo u tome uspjeli, ni danas nam nije potpuno jasno. Svako malo smo stajali i nešto popravljali, „naštelavali“ motor, svjetla, pa čak i kočnice… već smo se pitali koliko puta možemo stati, a da se to još uvijek računa kao vožnja. Vrlo brzo smo naučili kako nepredvidljive situacije nisu razlog za nervozu, nego često početak najboljih anegdota.
Buba je s nama već šest godina. Ona je naš mali bijeg od svakodnevice, svojevrsni prekidač za sve ono što ostavimo iza sebe čim sjednemo u nju. U bubi je i odlazak do dućana avantura, a kamoli kakva dulja vožnja. Volimo njezino lagano drndanje, zvuk motora, povjetarac kroz prozore i činjenicu da se s njom ne mora, niti može, kamo žuriti.
Najdraže nam je sjesti u nju i jednostavno krenuti, bez velikog plana i posebnog razloga. Prolaznici nam mašu, mašemo i mi njima. Ne znamo što nam je draže: kako se djeci cakle oči dok malim prstićima upiru u mali plavi auto i packaju po leptir-šajbama ili ozarena lica djedova i baka kojima se usne na neki poseban način zakrive u smijeh kad je ugledaju.
Buba osvaja i velike i male, nikoga ne ostavlja ravnodušnim i spaja one koji na prvi pogled nemaju mnogo zajedničkog.
Tako je buba, sasvim nenametljivo, postala naš najjači saveznik kojim se još dugo planiramo odvoziti u samo naš svijet.
