Još od srednjoškolskih dana buba je za mene bila najlipše auto na svitu. Godinama sam ocu govorila kako je to jedini auto koje želim vozit. Ili buba ili mi nemoj kupovat ništa drugo. Ipak, godinama nakon, nisan ni sumnjala da će poklon za završetak fakulteta upravo bit ona. Taj dan nikad neću zaboravit. Tata i ja u autu, prolazimo kraj bile bube, a on kaže: “To je tvoja buba.” Ja vrištim, grlim ga i ne znan šta ću od sriće! Tek san kasnije saznala da je u tom poklonu sudjelovala cila obitelj, a posebno me taklo kad san otkrila da je moj dida nekada davno ima plavu bubu. Valjda nam je ljubav prema njoj u genima.
Tada san saznala njezinu povijest i prije mene. Barba Ilija ju je dovea iz Sarajeva i on je bio jedini koji ju je do tad vozia. Kada je vidia koliko je želim, zna je da san prava osoba koja će je nastaviti njegovat i uživat u čarima vožnje takvog auta.
Tako smo nas dvi postale jedno. Nije baš bilo lako imat auto koje je toliko staro; ponekad je bilo popravljanja i u štiklama tijekom noćnog izlaska. Buba je brzo postala glavna atrakcija u ulici. Svi su znali kada prolazim i kada nas dvi idemo u đir zbog njenog glasnog brujanja dok se ne ugrije. A kad bih u svom retro điru s njom prolazila po Splitu, svima bi izmamile osmijeh na licu. Ta radost vožnje bila je jednostavno neprocjenjiva.
Nakon par godina, odlučila san se zaposlit da bi buba mogla na restauraciju. Odluke o bojama i svim promjenama na njoj pomišljala san u detalje. U tu priču se upleo i moj tadašnji momak, a današnji muž. Za rođendan mi je priredio nevjerojatno iznenađenje: samo zbog siceva za moju bubu otišao je u Makedoniju, prešavši više od 1200 kilometara u jednom smjeru!
Restauracija je trajala dvi godine, a za mene su to bile najduže godine života. Ali, kada sam prvi put sila u nju nakon restauracije, osjećaj je bio neopisiv. Jedva san dočekala taj trenutak – bila je kao nova, kao da je dobila neki potpuno novi život, a opet moja i savršena.
A onda je stigao još jedan poseban dan. Ta ista buba bila je dio našeg vjenčanja, sjajna i ponosna, kao dio naše obitelji. Sada uz sve životne obaveze imamo malo manje vrimena jedna za drugu, ali ljubav prema vožnjama, avanturama i zvuku motora ne jenjava. Spremne smo za nove kilometre uz najbolju ekipu buboljubaca!
